Marin Čilić postao snažniji: “Moj tenis je napravio nekoliko koraka naprijed”
Najbolji hrvatski tenisač Marin Čilić privodi kraju svoju sezonu iz snova, u kojoj je uzeo Grand Slam titulu i čeka nastup na završnom turniru.
Marin Čilić i njegovo osvajanje US Opena kao kruna dobrih igara jedna su od teniskih priča 2014. godine te je hrvatski tenisač za Reuters podijelio svoje dojmove, pogotovo u svjetlu svojedobne suspenzije zbog dopinga.
“To me iskustvo promijenilo, saznao sam tko su mi pravi prijatelji. Počeo sam više paziti na ljude oko sebe. Posebno me iznenadio Novak Đoković, koji se zauzeo za mene. Rijetko u sportu vidite takve zvijezde spremne izložiti se za nekoga. Bit ću mu zahvalan do kraja života zbog načina na koji me podržao”, ispričao je.
“Postao sam snažniji iznutra, teški me dani manje uznemiruju. Osim toga, u svlačionici uvijek nosim svoju bocu s vodom ili kupujem novu, i pazim na sve kreme i slične stvari. Oprezan sam, to je tako kada se opečete”, nastavio je Marin Čilić.
Čilić je uživao u podršci cijele države tijekom svog nastupa na američkom tlu.
“Osjećao sam da je Hrvatima koji i nisu bliski tenisu to malo promijenilo život, osjetili su se povezani s uspjehom. Usrećila ih je ta pobjeda, učinila ih je ponosnima što su Hrvati. Ove sam sezone igrao stvarno dobro, moj je tenis napravio nekoliko koraka naprijed”.
“Osvajanje Grand Slama najveće mi je zadovoljstvo i mislim da sam svojim igrama zaslužio mjesto na Mastersu. To mi je najveća nagrada i veliki motiv, a svoj trofej s US Open redovito čistim, postao mi je poput prijatelja. Moram ga pogledati svakog dana”, dodao je prvi hrvatski reket.
Slavlju na US Openu “kumovala” su i mala sportska praznovjera, otkrio je Čilić opisujući: “Moj fizioterapeut, moj kondincijski trener, Goran Ivanišević i ja svakog smo jutra išli na ista mjesta na isti doručak, birali iste terene za trening, prijevoz u isto vrijeme. Goran i ja smo se brijali, a kada me počelo smetati, rekao mi je da mogu izdržati još tri dana. Jednom kada takva rutina počne, ne želite prestati”.
