Čilićevi problemi se nastavljaju, prijeti mu ispadanje iz Top 20, a dobre forme nema niti na vidiku

Novi neočekivani poraz za Marina Čilića znači i novi pad na ATP ljestvici. Naime prošle godine u Queen’su je igrao jako dobro, nakupio se bodova, a ove godine, nakon poraza od Diega Schwartzmana uz vrlo loš nastup, Marin je na rubu ispdanja iz Top 20.

Što god probavao, Čiliću jednostavno ne ide. Nikako ne može uhvatiti niti ritam nastupa, niti pobjeda i ranking trpi, a uz ovakve rezultate bit će samo lošije. Ako ima nešto pozitivno, barem sljedeće sezone neće imati puno bodova za braniti i moći će uz, nadamo se, normalnu formu, ponovno napredovati u poretku.

Ovo što se trenutno događa nije normalno. Ova količina poraza od igrača koje bi inače dobivao bez ikakvih problema, je zabrinjavajuća. Ne postoji nikakva isprika koja bi mogla opravdati poraz od Schwartzmana na travi. Taj poraz je u rangu onog protiv Guida Pelle prošle godine u Wimbledonu. To su igrači koji jedva čekaju kraj travnate sezone, ona je za njih nužno zlo i Čilić si ne smije dopuštati takve posrtaje bez obzira što današnja trava nije ista kao prije pet-šest godina, znamo i iz kojih razloga.

U London je došao kao 15. igrač svijeta, a nakon ovog poraza već je pao na 17. mjesto. No tu neće biti kraj s obzirom da je iza njega još nekoliko igrača s realnim šansama da ga prestignu i Marin bi mogao pasti sve do 20. mjesta.

Zadnji put izvan 20 najboljih bio je krajem srpnja 2014. godine i to kada se vraćao nakon suspenzije. U rujnu te godine već je bio u Top 10 nakon osvajanja US Opena, a kasnije je najniže pao na 14. mjesto godinu dana nakon tog ulaska u Top 10 jer nije uspio obraniti titulu u New Yorku.

Dobra vijest za Marina je da u Wimbledonu nema puno bodova za braniti. Prošle godine u All Englend Clubu je potpuno razočarao, nakon što je u prvom kolu svladao Yoshihita Nishioku, odmah nakon toga izletio je porazom od Guida Pelle. Tako mu za pozitivu ove godine trebaju dvije pobjede, no veliki je upitnik može li do njih i doći? Već sam ždrijeb ponudit će odgovor. Možda.

Samopouzdanje je na vrlo niskoj razini, ono je usko povezano uz formu i ne može se očekivati neki veliki rezultat ako ni sami sebi ne vjerujete. Vidjelo se to i u Londonu, pa čak i protiv Garina u meču koji je Marin dobio. Ideja što i kako odigrati čak i postoji, ali izvedba ne. Kao da nedostaje osjećaja i Marin izgleda poput igrača koji se vraća nakon dugačke pauze pa prolazi kroz rupe tijekom mečeva jer je izgubio onaj ritam igranja.

Možda je rješenje u igranju više mečeva, točnije turnira. Danas više nema Davis Cupa kao jednog od faktora koji su remetili mir igračima i često su ga koristili kao izliku za umor, pa i bez Davis Cupa smanjili su broj turnira na kojima nastupaju i nije čudno da se u kuloarima priča kako je i to jedan od razloga što je dio onih velikih igrača u problemima i sve češće gube od igrača srednje kategorije koji igraju najmanje svaka dva tjedna dok veća imena pauziraju i po mjesec dana.

Teško je reći, možda bi Marin uistinu trebao probati s većom frekvencijom turnira, igrati i 250-ice čisto da bi se skupilo ponešto pobjeda za samopouzdanje i uhvatio ritam mečeva. Ne može se samo kroz treninge podići forma, samopouzdanje je bitno, a ono je jako nisko. Kako drugačije objasniti neke neobjašnjive promašaje iz zadnjih mečeva.

Uglavnom, Marin je u probemima, nije u ritmu, slijedi Wimbledon i nada da bi uz nekoliko kvalitetnih mečeva opet krenuo prema Top 15 pa Top 10. Pred njim je dugačak put, ali nije neizvedivo, posebno jer nakon ovakve sezone neće u 2020. godini morati puno toga braniti