Ivanišević: Marina Čilića čeka godina biti ili ne biti!

Goran Ivanišević nikad nije spadao u skupinu onih koji su govorili isključivo o sebi i ne mogu se sjetiti da mi je bilo kada u ovih 20 i više godina počeo rečenicu s “kad sam ja…” No, postoji trenuci u kojima se znao zaigrati, donose Sportske novosti. Nije to nikad bilo nakon velikih pobjeda, nije to bilo ni nakon najveće pobjede, nakon trijumfa u Wimbledonu, već u nekim drugim sportsko-životnim situacijama.

Svi koji ga poznaju sjetit će se sreće kad je na oproštaju Zvonimira Bobana zabio Stipi Pletikosi. Takve su stvari jednostavno jače od njega.

Tako je na određeni način bilo i kad se vratio s ekshibicijskog IPTL-a, gdje je od Kobea preko Dubaija do Singapura igrao susrete legendi za UAE Royalse i nije imao zamjenika. Bio je jedini.

 

Na povratku mi nije zaboravio reći…

“Jesi vidio kako sam spreman? Svi su se ozlijedili, jedino ja nisam, iako sam igrao sve mečeve.”

Nije zaboravio dodati ni da je u tom društvu bio najstariji. Stariji i od Marata Safina, i od Carlosa Moye, i od Fabricija Santoroa, od svih zapravo.

Kod kuće se zadržao samo nekoliko dana, u krugu obitelji proslavio Božić, čestitao ocu rođendan i to na dan kada je po tko zna koji put u karijeri krenuo put Australije. Igračke su godine prošle, ali Goran Ivanišević trener je jednako napaljen i jednako zahtjevan kao i Goran Ivanišević igrač. Zahtjevan prema svemu što on radi, zahtjevan prema svemu što čovjek s kojim trenira radi.

A godina koja dolazi morala bi biti velika godina. Naime, nakon što je šokirao mnoge, a možda čak i sebe briljantnim nastupom i trijumfom na US Openu 2014, Marin Čilić pao je u stvaralačku krizu. Ne totalnu, ali dovoljnu da bi izletio iz Top 10, pa se nije uspio vratiti, iako je bio relativno blizu.

Trebalo je vremena svima, od novinara do Marina pa i Gorana Ivaniševića prihvatiti da su problemi s ramenom, koji su ga mučili, bili preveliki i predugo su trajali, što je bio jedan od razloga skromnijeg nastupa.

“Mislio sam da će taj oporavak ići nešto brže, mislio sam zapravo da taj oporavak neće toliko usporiti Marina. Na žalost, trebalo mu je vremena da se vrati u nekakvu formu iz 2014. “

Ono što je važno je svakako vrijeme. Naime, kako ga prva tri mjeseca prošle sezone nije bilo, kako je morao propustiti Australian Open pa turnire na kojima je tradicionalno imao odlične rezultate, poput Zagreb Indoorsa ili Rotterdama, dovoljno je praznog hoda i vremena da bi Marin Čilić krenuo uzbrdo i vratio se u Top 10. Tako će, uostalom, i Goran Ivanišević, koji rijetko povlači kočnicu, ali je kao trener uvijek imao više razumijevanja prema Marinu, nego što ga je imao prema sebi kad je bio igrač.

Ovaj put je prilično otvoreno rekao…

“Ako Marin ne završi sezonu u Top 10, bit će to veliki, totalni neuspjeh.”

Goranu je jasno da će biti teško jurišati na pozicije u vrhu jer se tu još neko vrijeme ništa neće mijenjati, ali je uvjeren da Marin Čilić može konkurirati za pozicije odmah do, a to je prvih pet. Naravno, to je daleko lakše reći nego napraviti.

“Ja stvarno mislim da je Marin vrijedan većeg i boljeg renkinga, pa možemo o tome govoriti i s pozicije broja 5, ali ono što je važno ili presudno u toj situaciji je kako će on reagirati. Marin ima sve što je potrebno za igrati veliki tenis, ali da bi se to dogodilo, morat će trajati i igrati u kontinuitetu. I morat će pokazati i dokazati sebi, meni i svima da je tako nešto moguće. Upravo zbog toga tvrdim da će ovo biti najvažnija godina u Marinovoj karijeri, godina koja bi puno toga mogla promijeniti.”

Marinu se to dogodilo puno ranije i sada mnoge zanima može li Goran Ivanišević biti bolji trener nego što je bio tenisač?

“Ako ciljaš na to može li Marin osvojiti još koji Grand Slam naslov, a siguran sam da na to ciljaš, odgovor je – može. Tu nema nikakve dvojbe. Ne osvaja se Grand Slam naslov slučajno, nije ga ni Marin osvojio slučajno na US Openu, već briljantnom igrom i pobjedama nad Simonom, Berdychem, Federerom i Nishikorijem, pogotovo briljantnim nastupom protiv Federera u polufinalu. U ovom poslu nema slučajnosti. Dobro, možda možemo reći da se neki trijumf na turniru iz kategorije 250 dogodio sretno ili slučajno, ali tako nešto nemoguće je na Grand Slam turnirima. Uvijek sam vjerovao da onaj koji to jednom prođe, može opet. I zato vjerujem Čiliću, ali ponavljam, najvažnije u toj cijeloj priči je da i on vjeruje.”

Sportske Novosti