Marin Čilić
Svijet ga je upoznao 2005. godine kada je na juniorskom Roland Garossu pobjedom nad Nizozemcem Antalom Van Der Duimom osvojio naslov pobjednika. Nije dugo trebalo da se Marin afirmira u seniorski svijet tenisa. Već tada potvrdio je da ga s pravom možemo nazvati „Teniski dragulj iz Međugorja”.
„Ne mogu reći da sam očekivao ovakav ogroman pomak, to bi bilo previše za nekoga tko je u razvoju i u toj dobi. Ali, ne mogu reći da se nisam nadao i da nisam radio na način da iz sebe izvučem svaki dan maksimum. Pomogla mi je činjenica da sam prošao sve kategorije turnira, od satelita, futuresa pa sve do Grand Slamova. U tim početnim trenucima na ATP touru sjećam se da je svaki bod za ranking bio odličan uspjeh. Postepeno sam napredovao i uvijek sam si postavljao realne ciljeve tako da me to najviše vuklo naprijed. I sada, stvari su ostale iste. Svjestan sam onoga kroz što sam prošao i to mi daje čvrst oslonac da ovaj uspjeh ne shvatim olako. Na ovome ne treba stati, nego stalno napredovati i davati svoj maksimum.”
U prvoj seniorskoj sezoni, 2006. godine ušao je među 200 igrača na Touru. U toj sezoni svakako ćemo pamtiti kako je s pozivnicom na turniru u švicarskom Gstaadu stigao do polufinala.
U drugoj sezoni jedan datum smo posebno zabilježili, 16. travnja kada je Marin osvojio i svoj prvi profesionalni naslov na challengeru u Casablanci a nekoliko tjedana kasnije i prvo izdanje Rijeka Challengera.
Već tada je najavio kako je pred njim odlična sezona i napredak na Touru. Godine 2007. Marin je pobjedom protiv domaćeg Henmanna zabilježio plasman u četvrtzavršnici londonskog Queensa. Engleski mediji odmah su povezali Wimbledon 2001. i ovaj turnir najavljujući kako je Marin nasljednik legendarnog Gorana Ivaniševića. Koncem iste sezone ponovno je na sebe „skrenuo pozornost” pobjedom u ruskom St. Petersburgu protiv tada 19. igrača svijeta, Nikolaja Davydenka. To mu je donijelo ulazak u Top 100 igrača svijeta i ispunjenje cilja sezone.
Da je igrač za najveće domete pokazao je na startu 2008. godine nastupom na Australian Openu. Pobjedama protiv Nicolása Almagra, Jürgena Melzera i Fernanda Gonzáleza stiže do osmine finala Grand Slam turnira i pomaka na 39. mjesto na Touru. Ono po čemu će pamtiti 2008. je osvajanje turnira u New Havenu i skok na 22. mjesto na svijetu. Kao dvadesetogodišnjak plasmanom među 30 najboljih postao je i najbolje rangirani hrvatski tenisač. Dva osvojena turnira u Chennaiju i na Zagreb Indoorsu, pobjede protiv Nadala, finale u Pekingu rezime su uspješne sezone. Marina ćemo pamtiti i kao predvodnika Davis Cup reprezentacije koja je porazila Amerikance u četvrtzavršnici natjecanja.
Četvrta profesionalna sezona otvorena je obranom naslova u Chennaiju a nastavljena još jednim blistavim izdanjem na Grand Slamu u Australiji. Pobjedom u četvrtfinalu nad Amerikancem Roddickom Marin je „ušao” u polufinale turnira ali i u čarobni Top 10 na svijetu. Ono po čemu je ostao dosljedan je hercegovački inat koji ga gura naprijed i skromnost koja pokazuje uistinu njegovu veličinu.
U 2012. godini Marin je osvojio dva turnira, u londonskom Quensu i te u Umagu, gdje je postao tek drugi hrvatski tenisač nakon Gorana Prpića koji je postigao ovaj uspjeh.
