Povijest općine

Područje Brotnja prvi se put spominje 1306. godine, u svezi s događajem zabilježenim 24. svibnja 1306. godine u jednom aktu dubrovačkoga kneza sačuvanog u seriji „Diversa cancellariae” koji govori o suđenju pred Dubrovačkim senatom, gdje se spominje kako su dvojicu trgovaca na putu u Bosnu opljačkali razbojnici, a svjedoci su bili iz Brotnja. „Pri saslušanju svjedoka prisutan je bio i svjedočio neki Đurek iz Brotnja. U to vrijeme nalazimo još nekoliko zapisa o Brotnju. Npr. u seriji „Reformationes”, 24. travnja 1329. godine u svezi s Ostojom Rogatom.”

Međutim povijest ovoga kraja daleko je starija, na što upućuju arheološka nalazišta, povijest zakopana pod zemljom, kao i ona nad zemljom. Bogata povijest ovoga kraja svjedoči kako je Brotnjo bio jako zanimljiv mnogima, pa su se tu prelamali razni interesi, osvajale su ga razne sile (od Kelta u 3. i 4. stoljeću prije Krista, preko Grka i Rimljana do pada pod Osmanlijsko carstvo). „Na ovom je području do današnjih dana sačuvan veći broj ilirskih gomila i gradina, rimskih hramova, ostataka antičke i rimske kulturne baštine, starih turskih kula i bezbroj različitih stećaka, koji svjedoče o bogatom, burnom i umjetnički nadahnutom životu na ovim prostorima.” Kulturno-povijesna znamenitost Brotnja je zaštićeni nacionalni spomenik groblje Mainovac u kojem se nalazi velik broj stećaka. Status zaštićenoga spomenika groblje Mainovac dobilo je 2003. godine a kao takav jedan je od prepoznatljivih kulturnih elemenata u izgradnji pozitivnog imidža ove općine.„U Brotnju se ilirska plemena pojavljuju u starije brončano doba, a o tome zorno svjedoče bakreni predmeti na lokalitetu u Krehin Gradcu.”

U vrijeme Antike Iliri su naseljavali područje zapadnog dijela Balkanskog poluotoka i prema povijesnim izvorima bili su brojan narod, koje je karakterizirala pobožnost, pravednost i gostoljubljivost.

Na našem području i na području Hercegovine živjelo je nekoliko ilirskih plemena. „U predrimsko i antičko doba po svoj ga je prilici nastavalo stanovništvo ujedinjeno u delmatski plemenski savez.” Nakon turskog osvajanja Bosne i Hercegovine 1463. godine, Brotnjo pada pod tursku vlast.

Marijan Sivrić piše kako Broćno u srednjem vijeku nije bilo župa ni županija, nego niža upravna jedinica ili distrikt u većoj političkoj upravnoj jedinici – župi. Kao dokaz tomu govori i povelja bega Ostoje iz 1408. godine u kojem se Broćno spominje kao upravna jedinica. Župa sv. Blaža najstarija je župa u Brotnju . Prvotno se zvala Broćno, i kao takva prvi put se spominje 1599. godine otkad datira i najstariji spomen hercegovačkih župa iz turskog vremena. „Sačuvani dokumenti govore da se sjedište župe Brotnjo u Gradnićima nalazi od 1761. godine kada je biskup Pavo Dragičević pohodio to mjesto. „Nije poznato ni kad su točno franjevci došli na područje Brotnja, ali se to vjerojatno zbilo još u 14. st.” Za ovaj kraj je važan i poznati Hercegovački ustanak iz 1875. godine protiv turske vladavine, u kojemu su sudjelovali i stanovnici Brotnja. Ovaj ustanak je imao široki međunarodni odjek i cilj mu je bio oduprijeti stoljetnoj dominaciji Turaka a potporu su mu dale i neke susjedne države i šira međunarodna zajednica, te je došlo do poznatoga Berlinskog kongresa 1878. godine na kojemu je donesena odluka da Austro-Ugarska monarhija okupira Bosnu i Hercegovinu, što je završeno te iste godine.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata 1918. godine, Bosna i Hercegovina ulazi u sastav novonastale državne tvorevine države Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno države 1929. godine proglašene Kraljevinom Jugoslavijom. U tom vremenu, zbog loših uvjeta života, brojni Brotnjaci emigriraju u prekomorske zemlje, a ostalo pučanstvo preživljava od uzgoja duhana i vinove loze.

Nakon poznatoga događaja 1981. godine, Gospina ukazanja u Međugorju, ovaj kraj sve više jača i postaje jedno od prepoznatljivih turističkih, gospodarskih i kulturnih središta zemlje.

 

Odgovori