U Međugorju učim francuski, vozim motor, a gušt mi je ići u lov i ribolov

rvatski rukometni reprezentativni vratar Marin Šego došao je prije duljeg vremena u posjet roditeljima u Međugorje i zbog koronavirusa završio u izolaciji zajedno s djecom i suprugom. Tu je i danas. Upravo u svome rodnom Međugorju čekat će dok se ne otvore granice. Upravo prije par dana razgovarao je, kaže za Večernji list BiH, s trenerom i suigračima u Montpellieru te bi se s obitelji u Francusku trebao vratiti 29. lipnja i početi trenirati. Suprugu Anu upoznao je u srednjoj školi u Čitluku, imaju troje djece – Luciju, Jakova i Petra. Gradnja hotela u Međugorju bila mu je velika želja. Vesela obitelj Nazvao ga je Tau, a ove godine zbog koronavirusa ostat će, najvjerojatnije, bez gostiju. Klupski auto Toyota RAV4 ostao je u zračnoj luci u Marseilleu. Hobi su mu lov i ribolov te vožnja motorom. Zbog toga ga i zovu rukometni bajker. U rukometnom svijetu najviše ga podržava majka Željka i cijela obitelj. – Supruga Ana moja je najveća podrška, moja ljubav i moj psiholog, a često mi treba da me sasluša i razumije. Da nije tako, ne bismo stvorili veliku i veselu obitelj – govori nam Marin, ponosni otac troje djece. Desetogodišnju Luciju, osmogodišnjeg Jakova i četverogodišnjeg Petra, kaže, odgaja na temelju onih vrijednosti koje su i njemu usađene u rodnom Međugorju. – Moji majka Željka i otac Jakov uvijek su bili radišni ljudi. Osim prijevozničke tvrtke, imali su vinograde i bavili se proizvodnjom vina i rakije, a meni i bratu Ivanu omogućili su stvarno lijepo djetinjstvo. I supruga Ana i ja odgojeni smo u sredini koja poštuje vjeru i Crkvu, zato tome učimo i vlastitu djecu. Trudimo se da odrastu u poštene ljude, da uče iz vlastitih pogrešaka te da budu dobri u školi i uče strane jezike. To im je pogotovo važno jer nas je moj posao dosad vodio u različite zemlje – kaže Marin, čija je inozemna karijera počela još 2012. Iz kluba Zagreb prvo je otišao u poljsku Wisłu, nakon dvije godine u Kielce, gdje se također zadržao dvije sezone, a tri je proveo u mađarskom Szegedu. Budući da od prošle godine igra za Montpellier, djeca nakon poljskog i mađarskog sad uče i francuski. – To je najveće blago koje su nam donijela ova putovanja. Naša Lucija, primjerice, tečno govori pet jezika – hrvatski, poljski, mađarski, engleski i francuski – zadovoljna je Marinova supruga Ana, po struci ekonomistica, koja je kratko vrijeme radila u Ministarstvu znanosti obrazovanja i sporta, ali je odustala od posla zbog supruga i djece. I ona je zaslužna što je karijera njezina supruga u nezaustavljivoj uzlaznoj putanji. No, nije uvijek bilo tako…. Marin je za hrvatsku reprezentaciju prvi put igrao 2011. na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj, ali otada ga, na njegovu veliku žalost, izbornici nisu zvali da sudjeluje u važnim prvenstvima iako je u svojim klubovima pokazivao dobru igru. Izbornik Lino Červar na ovom Europskom prvenstvu dao mu je priliku koju je Šego više nego opravdao i u kratkom roku postao miljenik nacije. – Rukomet je oduvijek moja prva ljubav, od osme sam godine već naganjao loptu na betonskom igralištu ŠRC-a Krstine, na istome mjestu gdje su prve sportske korake napravili tenisači Marin Čilić i Ivan Dodig. Kad sam upisao Ekonomsku školu u Čitluku, gotovo svakodnevno sam putovao autostopom 15 kilometara do Ljubuškog, gdje su mi bili treninzi. Puno je tu muke i odricanja, zato je najveća čast kad te pozovu u reprezentaciju, kad možeš zaigrati za svoju domovinu, kad te tvoji navijači bodre s tribina – otkriva svoje emocije ovaj golman kojeg svi prijatelji od milja zovu Manja. Danas među prijatelje ubraja i suigrače, posebice Domagoja Duvnjaka i Manuela Štrleka s kojima se on i supruga druže i izvan terena. S njima se svakodnevno čuje. – Ljetujemo zajedno, Manuel je i kum našem sinu Petru, naše su supruge jako dobre prijateljice, tako se sve nekako lijepo posložilo – otkriva Marin koji slobodno vrijeme najradije provodi u prirodi. Voli otići na duge vožnje motorom, na Neretvu u ribolov ili u lov na divlje svinje. Iako sada živi na jugu Francuske, u gradu uz more, pa s obitelji često ide na plažu, ništa mu ne može zamijeniti rodno Međugorje koje posjećuje kad god može. Kako je njegovo rodno mjesto poznato po hodočasničkom turizmu, i on je ondje 2018. otvorio hotel s 30-ak soba. – Gradnja hotela bila mi je dugogodišnja želja. To je obiteljski posao i u godinu i pol, otkako smo ga otvorili, ostvarili smo dobre rezultate – otkriva Šego, nova hobotnica hrvatske reprezentacije, čije vratolomije navijači nestrpljivo iščekuju iz utakmice u utakmicu. Pitamo ga i kako sad u Medjugorju prolazi jedan njegov dan. – Dani su mi uglavnom isti. Supruga i ja ustajemo u 7.30. Potom popijemo kavu i pojedemo lagani doručak. Budući da nemaju nastave, djeca do kasnije spavaju. Potom prate hrvatsku i francusku školu preko televizije. Slijedi ručak. Djeca potom uzimaju bicikle i vozaju se s prijateljima – opisuje nam Marin dodajući da i on sam uči francuski preko Skypea. – Odemo potom do mojih roditelja na Krstinama. Svakog dana 20-ak djece na livadi iza hotela igra nogomet. A onda, slijedi ribolov s bratom Inom. Ulov na Neretvi odmah i pržimo i jedemo. Vratimo se kući oko 24 sata i odmah na spavanje – prepričava nam Marin kako provodi dane u Međugorju. Naselje puno vrsnih sportaša Inače, Marin Šego rođen je 2. kolovoza 1985. Kad je počeo igrati rukomet, stanovao je u elitnom međugorskom naselju Krstine gdje su se rodili najbolji hrvatski tenisači Marin Čilić i Ivan Dodig, vratar nekadašnjih vatrenih Vladimir Vasilj, košarkaš nebeskih visina Andrija Stipanović. Rukometnu karijeru počeo je u mjesnom RK Međugorje. Nastupao je i za ljubuški Izviđač i mostarski Zrinjski, branio za čakovečki PIPO IPC. Zahvaljujući upravo Čakovcu i tamošnjem vrlo dobrom branjenju, dobio je i ponude inozemnih klubova, ali odlučio se za hrvatskog prvaka Croatia osiguranje Zagreb. Trenutačno brani u Francuskoj u poznatom klubu Montpellier.•

Pročitajte više na: https://www.vecernji.ba/sport/ucim-francuski-vozim-motor-a-gust-mi-je-ici-u-lov-i-ribolov-1403748 – www.vecernji.ba