Ekskluzivno za brotnjo-sport govori brončani Ivan Martinac
Ivan Martinac protekli je vikend bio top tema hrvatskoga sporta. Petnaestogodišnji Brotnjak europskoj medalji dodao je svjetsku broncu čime je postao najtrofejniji kadet u povijesti hrvatskog karatea. Ekskluzivno za brotnjo-sport. Ivan govori o svome putu prema svjetskoj bronci, planovima u budućnosti i hrvatskoj reprezentaciji.
Ivane, kako je tekao tvoj put prema bronci?
Prvu borbu smatrao sam jednom od najvažnijih iako sam relativno ‘lagano’ pobijedio predstavnika Jordana rezultatom 7:1,druga borba nije počela u mojem najboljem izdanju; gubio sam od Švicarca 2:1 međutim preokrenuo sam rezultat i krajnji ishod borbe bila moja pobjeda od 4:2. Za ulazak u polufinale pobijedio sam neugodnog i jakog predstavnika Italije s 3:0…u polufinalu radio sam protiv Alžirca koji je kasnije postao svjetskim prvakom. U tu borbu ušao sam jako loše i nisam bio zadovoljan rezultatom jer znam da sam mogao bolje. Za treće mjesto morao sam pobijediti Argentinca,koji je bio jedan od glavnih favorita za medalju što sam hvala Bogu i uspio pobijedivši ga rezultatom 2:1.
Jesi li postao svjestan svoga uspjeha?
Toliko sam sanjao ovu medalju da još mislim da je sve ovo samo san. Znači mi previše jer sam je na neki način ja stvorio i nikada neću moći zaboraviti osjećaj kada sam je primao na postolju,jednostavno neopisivo.
Kome duguješ zahvalnost za ovaj uspjeh?
Zahvalnost prije svega dugujem dragom Bogu bez kojeg svega ovoga ne bi niti bilo. Zatim treneru Danijelu Vučiću koji se uvijek trudio da iz mene izvuče maksimum te me nastojao što bolje pripremiti kako fizički tako i psihički jer je znao sto me čeka jer je i on sam prolazio kroz to. Dakako ogromnu zahvalnost dugujem roditeljima koji su me podupirali od samog početka i vjerovali u mene i sto je god trebalo za trening natjecanje i sl uvijek su mi osiguravali bez problema i kada imaš takve roditelje onda je sve lakše.
Svjetsko prvenstvo je održano u dalekoj Maleziji. Kakav je dojam na tebe ostavila ta zemlja?
Malezija je jedna predivna zemlja. Tamo sam se upoznao sa posve drukčijom kulturom,običajima i upoznao nove ljude i njihov način života, međutim na duže vrijeme ipak ne bih mogao ostati jer mi je mamina kuhinja užasno nedostajala (smijeh).
Za tebe nema odmora. Slijede turniri i EP u veljači 2012.
Da, nema odmora. Već počinju pripreme za EP u Azerbejdžanu u početkom 2012. Rano je za bilo kakve prognoze ali europsko zlato dalo bi savršen sjaj dosadašnjoj kolekciji medalja s velikih natjecanja. Siguran sam u to da ću dati sve od sebe,ostaviti srce na tatamiju i vidjet ćemo ishod. Uvijek se nadam najboljem i vjerujem da će uz Božju pomoć tako i biti.
