Ima neka tajna veza Čilića i Moskve: “Tri uzastopna naslova na istom turniru? To još nisam postigao”

Pobjedom u finalu Moskve Čilić će i osmu godinu u nizu završiti barem s jednom ATP titulom. Sljedeće godine u Moskvi napast će i treću, što mu nigdje dosad nije uspjelo.

Od Moskve do Moskve. Tih (pre)dugih 12 mjeseci trajao je post Marina Čilića na ATP Touru koji se vrlo lako mogao prekinuti i ranije, no gledajući cijelu sezonu i oscilirajuće igre prvog hrvatskog reketa dobro je da je u nedjelju taj post uopće i stao na istom mjestu, u ruskoj prijestolnici.

Gdje je onaj prošlogodišnji naslov označio i daleko najuspješniju godinu karijere najboljeg hrvatskog tenisača, ne samo zbog osvajanja Grand Slama, već i po broju osvojenih naslova, njih četiri (Zagreb, Delray Beach, US Open, Moskva), što će možda ostati i nedostižno za neka buduća vremena.

Jučerašnji, pak, naslov ili, kako je izgledalo izuzev prvog nastupa, šetnja do titule, označio je da će Čilić i osmu godinu u nizu završiti upisan kao jedan od pobjednik mnogobrojnih ATP turnira (66). Stoga je branitelj naslova na pitanje o tome koji mu je trofej draži morao dobro odvagnuti: „Prošla godina donijela je puno emocija. Ove je nešto drugačije. Osjećam se puno opuštenije na terenu. Možda je ova titula posebnija u smislu da je uvijek teže obraniti naslov nego ga prvi put osvojiti”.

Kako god Čilić k srcu primio drugu moskovsku pobjedu nad istim protivnikom u finalu, što se dogodilo prvi put u 26-godišnjoj povijesti turnira, već se počela rađati neka tajna veza između Čilića i Moskve. Takvu je imao s s Chennaijem gdje je dva puta uzastopno osvajao naslov, najveću je imao sa Zagrebom gdje je četiri puta bio pobjednik, ali nikada tri puta u nizu. Zato bi Moskva mogla sljedeće godine mogla donijeti nešto što Čilić nikada nije ostvario u svojoj karijeri.

“Kremljin kup postao je poseban za mene. Naravno da ću se vratiti sljedeće godine. Tri uzastopne titule na istom turniru još nisam postigao u svojoj karijeri”.

Nešto zapadnije baš je to u nedjelju uspjelo Tomašu Berdychu. U Stockholmu je i treći put zaredom, preko Jacka Socka (7:6 (1), 6:2), otišao do kraja, za svoju, može se reći, tek 12. titulu u karijeri. Kao što Čiliću sve više odgovara Moskva, tako je i Berdych, kako je rekao na ceremoniji dodjele pehara, našao dio svijeta koji mu odgovara: „Definitivno sam ovdje ispisao povijest. Ponekad pronađete djelić na zemaljskoj kugli koji vam odlično odgovara, kao što je za mene to slučaj ovdje”.

Povijest je dotaknuo i David Ferrer. Osim što je s 500 bečkih bodova (Steve Johnson, 4:6, 6:4, 7:5) praktički zaokružio osmoricu najboljih koji će u London, s 26. naslovom u karijeri pridružio se Tomu Okkeru, Nizozemcu koji je igrao u doba Arthura Ashea. I Okker je poput Ferrera svojedobno bio najuspješniji igrač po broju osvojenih turnira (26), a da nikada nije osvojio Grand Slam naslov. Za to je kao i Ferrer (finale Roland Garros 2013.) imao tek jednu priliku, na US Openu 1968. Godine.

Upravo je Španjolac bio posljednji sudionik još jednog rariteta koji se ponovio prethodnog tjedna. Zajedno s Tipsarevićem (Stuttgart) i Isnerom (Newport) u srpnju 2012. godine bio je jedan od tri prva nositelja koji su tog tjedna osvajali turnir (Bastad). Sada su to nakon više od tri godine u istom tjednu s njim ponovili Čilić i Berdych.