Marin Šego: Spreman sam uvijek igrati za voljenu domovinu i cijelu naciju učiniti sretnom i ponosnom
Ovih dana svjedočimo fantastičnim igrama naših momaka na Europskom rukometnom prvenstvu i pohodu na ono koje nam nedostaje, europsko zlato oko vrata.
Prva stepenica na tome putu je urađena dramatičnom pobjedom protiv Nijemaca, onih protiv kojih smo prije godinu dana nes(p)retno izgubili. Ovoga puta, hercegovački tandem Šego među vratnicama i Karačić u napadu, izrežirali su drugačiji, pobjednički scenarij, onaj koji je izazvao euforiju među 6000 navijača na tribina i milijune Hrvata diljem svijeta.
Hercegovina je još jednom pokazala da je nepresušni izvor sportskih talenata. Jednoga od junaka, Igor Karačića, čitateljima smo predstavili uoči Europskog prvenstva, kada smo razgovarali s njim tijekom kondicijskih priprema u Sportsko-rehabilitacijskom centru Korak, gdje je dao naslutiti kako ova generacija Vatrenih može donijeti Hrvatskoj najsjajnije odličje.
Drugi junak, Međugorčanin Marin Šego, povratkom u reprezentaciju na prošlom Svjetskom prvenstvu i sjajnim nastupima protiv najboljih rukometnih sila svijeta, čvrsto je zauzeo „jedinicu“ na golu. Njegova karijera je počela u rodnom Međugorju; ali, vrlo brzo, talent i želja za napredovanjem su ga odveli u rukometno središte regije, ljubuški Izviđač odakle prelazi u redove mostarskih Plemića. Sjajna atmosfera u momčadi i mogućnost igranja, Manji su donijele napredak u karijeri i kao što i sam uvijek ističe, odigrana polusezona u mostarskom klubu za njega ima posebno značenje.
Nove izazove pronašao je u čakovečkom klubu PIPO IPC-u, gdje je od 2006. do 2008. godine. U tom razdoblju s Perutninom je igrao dva europska natjecanja, EHF kup i Challenge kup.
Iako je Zagreb dominantno osvajao domaća prvenstva i kupove, zahvaljujući Marinovim obranama, susreti između PIPO-a i Zagreba uvijek su bili neizvjesni. Takve obrane i igra primorale su vodstvo Zagreba da ga dovede u svoje redove. Potpisao je 2008. godine i u Zagrebu ostao do 2012. godine. Dva iskusnija vratara uvijek su dobivala prednost, bez obzira u kakvoj je formi bio. Međutim, Marin je bio uporan i čekao je svoju priliku. Kada je stigla, čvrsto ju je zgrabio i postao broj jedan na vratnicama Zagreba. Odlazak je uslijedio nakon četiri godine, a u tom vremenu posebno će mu ostati u sjećanju povijesna pobjeda protiv Barcelone te remi s Kielom i Ciudadom.
Poljska rukometna priča za Marina je počela u Wisli. Nije dugo trebalo da postane ljubimac navijača kluba i glavna okosnica kluba koji je bio u samome vrhu poljske lige. To priznanje službeno je potvrđeno u anketi u kojoj su mu navijači dodijelili priznanje za najboljeg igrača. Marin se odužio na najljepši način, sjajnim obranama i zalaganjem za klub. Posebno se u dresu Wisle ističe pobjeda 32:25 nad dominantnim Kielceom, a kao ključna osoba i tome meču, rolu je odradio upravo Marin, koji je branio od prve do posljednje minute i upisao punih 20 obrana. Sjajne igre u Wisli otvorile su nove mogućnosti i ponude mnogih europskih momčadi. Na koncu se odlučio za prelazak u Kielce.
Potpis za Kielce vrlo brzo se pokazao kao najbolja opcija za Marina i karijeru. Ono što je nekad kao dječak sanjao, u sezoni 2015./2016., ostvario je osvajanjem Lige prvaka. Kroz sezonu se nametnuo kao ključni čovjek u posljednjim trenucima susreta, a to je pokazao u najvažnijim utakmicama sezone.
Ono što je nekad kao dječak sanjao, u sezoni 2015./2016., ostvario je osvajanjem Lige prvaka. Iako je Veszprem u finalnom susretu do 45. minute u rukama imao pobjedu u rukama, devet pogodaka prednosti, Kielce se vratilo, izjednačilo, igrali su se produžeci. U produžecima je Veszprem izjednačio te su o pobjedniku odlučivali penali, a odluku je donio Marin obranom Marguču koja bila ključna za osvajanje prestižnog europskog klupskog trofeja, rezultatom 39:38.
Dolazak na vrh Europe, za Marina je značio novi igrački početak u novome klubu, u novoj sredini, ovoga puta u mađarskom Pick Szegedu. Doveden je kao golman koji je trebao svojim obranama prekinuti višegodišnju dominaciju vječnog suparnika, Veszprema, istoga onoga kluba kojemu je titula prvaka Europe izmakla iz ruke Marinovom ključnom obranom. Kruna u dresu Pick Szegeda se dogodila u sezoni 2017. – 2018. kada klub osvaja naslov prvaka; statistika je ponovno pokazala kako je Marin bio jedan od najboljih igrača svoje momčadi, s velikom minutažom i brojnim obranama. Od sezone 2019./2020. Šego je pristupio francuskom Montpellerom s kojim ide na još jednu titulu najboljih u Europi.
No, posebno mjesto u Marinovoj karijeri ima hrvatski dres. Simbolika ili ne, Hrvatska je svoje zadnje finale na Europskom prvenstvu igrala u Austriji 2010. godine, izgubivši od Francuza. Ove, 2020. u toj istoj državi Marin kao najjači stup hrvatske obrane predvodi Kockaste do još jednoga finala, i ovoga puta, nadamo se i vjerujemo, koraka dalje, zlata oko vrata.
U razgovoru pred prošlogodišnje Svjetsko prvenstvo, koje je za Marina značilo i povratak u reprezentaciju nakon godina izbivanja, među ostalim je kazao
„Spreman sam uvijek igrati za voljenu domovinu i cijelu naciju učiniti sretnom i ponosnom. Mi smo jedna složna ekipa koja diše jedan za drugoga i imamo zajednički cilj – dovesti Hrvatsku do najsjajnijeg odličja na natjecanjima koja nas očekuju.“
Mi smo uvjereni kako će se to dogoditi na ovome prvenstvu, jer imamo čovjeka odluke koji će u posljednjim trenutcima susreta zaustaviti onaj posljednji udarac protivnika i donijeti pobjedu voljenoj, Lijepoj našoj.
Srcem uz Hrvatsku, Hercegovina u srcu – idemo po zlato!
