Za naš portal govori perspektivni rukometaš Boris Miletić
Rukometaši Međugorja su s dvije pobjede i porazom od Čapljine startali u ovogodišnju ligu.
Uvjerljivo najmlađa momčad lige pod vodstvom trenera Dragana Ćavara najavljuje borbu za vrh prvenstvene tablice. Među najtalentiranijim momcima je svakako petnaestogodišnji Boris Miletić, trenutno treći strijelac momčadi. Za prvu momčad je debitirao pod vodstvom Silvija Ivandije te se nametnuo kako veliki potencijal broćanskoga rukometa. Zahvaljujući tome, Boris je bio pozvan i u kadetsku reprezentaciju Hrvatske a prošle godine je proglašen i za najboljeg kadeta Brotnja. Boris je za naš portal dao intervju.
Borise, kako komentiraš početak ovogodišnje lige?
Mislim da smo dobro krenuli. Pobijedili smo u gostima Slogu i Jablanicu te izgubili od objektivno bolje i iskusnije Čapljine koja će se boriti za naslov u ovogodišnjem natjecanju.
Jesi zadovoljan svojim učinkom?
Naravno! Zadovoljan sam i igrom i potporom koju dobivam od trenera. Ja mu se uvijek želim odužiti dobrom igrom i pogotcima.
Prije si trenirao i druge sportove.
– Da, iskušao sam se u mnogima, u tenisu, košarci, nogometu. Nogomet je san svakoga dječaka, zbog svoje popularnosti koju uživa u ovim krajevima, ali nažalost nisam se baš bio iskazao na tom području, dok sam u košarci i tenisu bio među boljima. Čak sam u tenisu nekoliko puta bio u top10 države, ali opet bih rekao da je ljubav prema rukometu pobijedila.
Tko ti je potpora u sportu?
Potpora je uvijek bila neupitna u mome slučaju, sto se tiče sporta. moj otac, voli sebe nazivati mojim “osobnim trenerom” zato što on živi u svijetu sporta i on je u mladosti također bio dio njega. Uvijek je zajedno sa mnom, po kiši ili vjetru, uporno trenirao ili davao mi savjete i iskreno, on je zaslužan ako ikada ostvarim uspješnu karijeru. Majku također ne treba izostaviti, prehrana je glavni čimbenik sporta, a ona je u tom području nedostižna. Tu je naravno moj trener Dragan Ćavar, koji je veoma iskusan i jako dobro brine o nama, kao timu. Želio bih spomenuti i Silvija Ivandiju, čovjeka od kojega sam toliko mnogo naučio i koji je bio s nama cijelu proteklu sezonu i bila mi je čast raditi s takvim rukometnim velikanom.
Gdje želiš igrati za nekoliko godina?
Moj san, kao i nadam se svakoga rukometaša je igrati za Hamburg SV, to je sami vrh ovoga sporta uz THW Kiel, Ciudad Real,Barcelonu i ostale velike klubove današnjice. Posebna čast bi mi bila u budućnosti zaigrati za seniorsku reprezentaciju Hrvatske, kao i moji uzori, jer Hrvatska je uvijek bila zemlja rukometa i volio bih da i ja jednog dana obučem crveno bijelu boju i zaigram za svoju domovinu.
